ozdrav svima!
Dugo,dugo vam nisam pisala. Neću se ni pokušati ispričati jer uza svu školu jednostavno ne stignem,ali lijepo je kada nešto ponekada mogu podjeliti s vama. U našoj školi je objavljen natječaj za najbolju kratku priču. Ja sam odlučila pisati za natječaj sa stvarno velikom nadom da će moj rad biti izabran. Osnovno pravilo je to da priča ne smije sadržavati više od 200 riječi(što je zapravo dosta malo).
Ovo je moj rad:
Zlatna smokva
Često bih sjedila u voćnjaku moje bake dok bi mi ona pričala mnoge legende i priče. Među ostalima i priču o smokvi pod čijom zaštitom smo se tada skrivali od prvih rujanskih kapi kiše. U davna vremena,kada su zemljom hodili čarobnjaci i zapinjali od sive brade,a vile svirale harfe i pjevušile milozvučne melodije,u šumi je živio div zajedno sa plemenom najstarijih ljudi. Onako skriven provodio je stoljeća ljubeći jedino što mu je bilo drago-svoja stabla zrelih smokava i zlato što je ležalo duboko ispod korjena smokvina debla. Div pristade na suživot s ljudima uz uvjet prinošenja i održavanja njemu tako dragih smokvinih plodova,a za zlaćano korijenje im nije rekao. Ljudi su vršili svoju zadaću godinama. Jednog rujanskog jutra,međutim,ljudi ne donesoše smokvina ploda divu. Uzrujani div bjesnio je šumom sve dok nije ugledao rasječena smokvina stabla i pokradeno zlato iz zemljinih dubina. U šumi nastade vriska i bijeg pred pobjesnjelim divom što je sada palio i uništavao šumu. Od šume je ostalo samo vjerovanje da i danas postoje paljevine negdje daleko na mjestu gdje se širi miris smokve i gdje prebiva div kujući osvetu ljudima.
Tema je bila slobodna. Voljela bih čuti vaše mišljenje-nadam se pozitivnim komentarima. Također,želim podjeliti da je natječaj već završen te da je moja priča odabrana kao najbolja kratka priča zbog čega sam jako sretna. Voljela bih čuti kako se vama sviđa.
PUSA!
